Nedostaje mi samo ljubav

Naše se društvo iz godine u godinu smanjivalo. Neki su otišli raditi u inozemstvo, mnogi su se oženili... Ostali smo samo nas dvoje, naša romantična smirena sedmogodišnja veza, moja ljubav, moja želja da se vjenčamo i imamo dijete. Nakon vjenčanja njegovog kolege s posla, odlučila sam o tome razgovarati. No. ostala sam zaprepaštena njegovom reakcijom... "Ti znaš kakvo ja imam mišljenje o braku", rekao je nervozno. "Zar misliš da će ti taj prokleti papir dati garanciju da ću te voljeti više nego sada?". "Ali sve moje prijateljice su udate, a neke imaju klince koji već idu u prvi razred". Rekla sam zbunjena njegovom reakcijom. "Pa što? Neke su i rastavljene", odgovorio je drsko. Naša rasprava se zahuktala i iz riječi u riječ postajala sve žešća. A onda sam konačno postavila pitanje što nam nedostaje. "Rekao sam ti da ne vjerujem u brak, naslušao sam se svađa svojih roditelja za cijeli život. Ti ne znaš kako je imati 14 godina i biti jedini u razredu čiji su roditelji rastavljeni", rekao je ne napuštajući svoj stav. "Dragi moj, nisu svi brakovi loši. Ti me ne voliš", rekla sam već polako svjesna kraja ove priče. "Ja te volim na svoj način, ali ne mogu na tvoj!". "E onda te ostavljam", teška srca, prebacila sam te riječi preko usana.

Živjela sam mjesec dana u nadi da će se javiti, no on to nije učinio. Patila sam, ali vrijeme je učinilo svoje. Romantični flertovi i veza u kojoj ja nisam istinski voljela, nisu me mogli učiniti sretnom. Na pitanje "Kako si?" odgovaram: "Dobro, živi se...", a prijateljicama dodajem: "... nedostaje mi samo ljubav". Jedna od tih prijateljica spomenula mi je agenciju "Venera Gratia", jer tamo možda ima nade za novo poznanstvo ,ozbiljnu vezu i novu ljubav. Danas sam joj neobično zahvalna, jer sam upoznala čovjeka koji poput mene vjeruje ne samo u ljubav, nego i u brak. U životu zaista nikad ne treba reći nikad, kao što kaže "Venera Gratia".Ljubav je jedino istinskoneprocjenjivo bogatstvo kada je obostrana.